Glavni Meni
+ Mamci
 -  Mušičarenje
+ Tereni
+ Varaličarenje
+ Vrste riba
Izdvajamo
+ Dozvole
+ Lovostaj
+ Oprema
+ Riblji specijaliteti
+ Ribolovne tehnike
+ Saveti
+ Vaš kutak
Galerija slika

Galerija slika-pogledajte


Anketa
Koliko često idete u ribolov ?
 
Svakog dana
Jednom nedeljno
Samo vikendom
Jednom mesečno
Pogledaj rezultate
Razmena banera



Greenweel`s glory

Postoji mnogo verzija price o tome kako je nastala musica Greenwell’s Glory ali nema sumnje da ju je izmislio svestenik Vilijam iz Darama. Kao deckic on je ucio da peca na Browney, maloj recici koja se uliva u Wear, a koje su na samo par kilometara od mesta na kome pise ove redove.

Nas junak je imao 33 godine kada je sa Durham Rangers ribarskim klubom putovao na njihov deo reke Tvid u Sprustonu, gde se i rodila ideja za ovu musicu. Jednog dana u maju Grinvel je prilicno lose prosao u pecanju pastrmki. Na reci je bilo puno martovki, ali ribe su uzimale drugu musicu koju on nije mogao da prepozna. Obratite paznju na njegove utiske o tome:“Ulovio sam nekoliko insekata i dosao do zakljucka da bi njihova krila najbolje imitirala pera iz kosovih krila, uz zuto telo i crveno-crne noge, vezane zutom svilom.” Ovo pokazuje nacin na koji su ljudi razmisljali u ta davna vremena, jer on je video ribe kako se hrane insektima sa povrsine vode, ali Grinvel je zamislio musicu klasicnog izgleda i to vlaznu. Naravno, suve musice su te 1854. godine bile jos u povoju, ali on, iako je bio dobar ribolovac, ipak nije bio revolucionar. Zato je svoju ideju prepricao Dzimi Rajtu i objasnio mu kakva musica mu je potrebna. Rajt je u to vreme bio poznat kao najbolji vezac musica na Tvidu i izgleda da u pocetku nije imao mnogo poverenja u novu musicu, ali uskoro je promenio misljenje:“Sledeceg dana moj ulov je bio bilji nego ikad. U povratku sa reke svratio sam do Rajta i, kada me je pitao kako je bilo, rekoh mu da sam napunio svoju korpicu.” “Ali u tvoju korpicu staje 32 funte (15 kg)”. Odgovorih mu: “Da, zato sam morao da napunim i dzepove.” On mi rece: “Pretpostavljam da si ih ulovio na Martovku”, a ja odgovorih: “Ne nego na novu musicu i zato te molim da mi vezes jos jedno tuce za sutra."Sutradan je Grinvel ponovo imao prilicno uspeha, sto govori koliko je tada bilo pastrmke u Tvidu (za razliku od danas). Pokret “uhvati i pusti” nikom nije padao na pamet u to vreme, ali su svakako znali kako da se dobro provedu: "Kada sam se vratio sreo sam cetrnaest ili sesnaest drugara sa upravnikom skole na celu. Gospodin Braun tada je rekao: “Skuvali smo punc i sada moramo da smislimo ime za musicu.” Kada su mi sipali puno casu punca g. Braun rece: “Dizem ovu casu i zelim puno uspeha Grinvelovoj Slavnoj (Greenwell’s Glory) musici."Lepa prica. Zanimljivo jel se radi o cuvenoj musici koja se i danas moze naci u mnogim kutijicama, a veoma je bitno da je recept za njeno vezivanje sacuvan, cak negde verovatno postoji i fotografija originala. Pomislicete da je kristalno jasno kako se veze Greenwell’s Glory. Život ipak nije tako jednostavan.Pretpostavljam da je recept koji je dao Grinvel onakav kako je Rajt vezao musicu, ali kako god da je bilo, uskoro su se pojavile varijacije na tu temu. Prvu verziju je opisao veliki E.M Tod u knjizi iz 1903, u doba kada je Grinvel jos bio ziv. Tod je obozavao Greenwell’s Glory, ali njegova verzija vec je nesto drugacija od originala:


gg-1.jpg


Telo: zuta vezna svila navostena tamnijim voskom da se dobije zuto-zeleni efekat

Rebra: najtanja zlatna zica

Noge: Cock-y-Bondhu pero kokoske Krila: vezana uspravno i razdvojeno od pera iz krila kosa

U vreme kada je to pisano (1903) pod Cock-y-Bondhu se podrazumevalo pero lisicije - crvene boje sa crnom sredinom; u ovom slucaju radilo se o kokosijem peru jer je musica vezana kao vlazna. Danas se imenom Cock-y-Bondhu naziva pero koje je lisicije - crvene boje i ima crnu sredinu, ali i vrhove isperaka. Tod navodi da je recept za musicu dobio direktno od Grinvela, sto je sasvim moguce, ali je njegova musica ipak prilicno drugacija od originala. Mogu da shvatim da je Grinvel zaboravio da pomene uspravno vezana krila, ali se cudim zasto nije spomenuo vostenje svile od koje je vezano telo, sto je mali ali vazan detalj koji se koristi u prakticno svim kasnijim verzijama ove musice? Da li je to lukavi Tod promenio recept ili je mozda Grinvel negde u meduvremenu promenio misljenje?Sledeci put se srecemo sa ovom musicom u knjizi “Trout Flies” iz 1932. autora Kortni Vilijamsa (Cortney Williams). Autor pripisuje sledecu musicu E.M. Todu-u:


gg-2.jpg


Telo: zuta vezna svila, navostena tamnijim voskom da sedobije zuto-zeleni efekat

Rebra: najtanja zlatna zica

Noge: Cock-y-Bondhu pero kokoske sa vrhovima zlatno-zute boje

Krila: pero sljuke ili cvorka

Ako preskocimo cinjenicu da je ovo sasvim drugacija musica od one koju opisuje Tod 1903, ideja da se koristi Cock-y-Bondhu pero sa zlatnim vrhovima je genijalna i svakako je pomogla da se ulove mnoge lukave pastrmke, zavedene poigravanjem tih svetlucavih pera. Ova verzija bi ostala negde na fusnotama knjiga o musicama, kada to ne bi bilo prvo pominjanje Grinvel pera...


Datum kreiranja : 28/01/2006 @ 19:59
Poslednja izmena : 24/09/2008 @ 14:04
Sekcija : Mušičarenje
Strana učitana 2279 puta


Print preview Print preview     Štampaj tekst Štampaj tekst     Envoyer cet article ŕ un ami Posalji ovaj clanak svom prijatelju

Pretraga




Prijavljivanje...
 Lista članova Člana: 2111

Korisničko ime:

Lozinka:

[ Zaboravio si Lozinku ? ]


[ Postanite član ]


  Član online: 0
  Gosta online: 16

Ukupno poseta Ukupno poseta: 441100  

Kontakt
Ribolovacki kviz

[ Knjiga rekorda ]

Kviz 2
Kviz 3
Kviz1

Shout Box
PageRank
^ Na vrh ^

Najbolji ribolovacki portal. Sve o sportskom ribolovu na jednom mestu. Proverite zasto smo najbolji! BISTRO


  Copyright by Prke @ 2005 - 2008 Sva prava zadrzana