|
Malo je vestackih musica koje imaju tako brojno i raznoliko „potomstvo“ kao sto je Muddler Minnow. Tokom sezdesetih i sedamdesetih godina 20-tog veka ona je izazvala pravu revoluciju u vezivanju musica, sireci upotrebu izuzetno korisnog materijala kakav je jelenska dlaka. Autor Muddler Minnow-a je americki ribolovac Don Gapen, koji je svakog leta putovao na reku Nipigon u severnom Ontariju (Kanada) radi lova potocnih zlatovcica koje tamo zive. Smatra se da je musica nastala tokom 30-tih godina 20-tog veka. U zelji da imitira pesa, zivi mamac kojim su lokalni Indijanci postizali odlicne rezulate, Gapen je na novoj musici napravio prilicno veliku glavu od zimske dlake jelena. Vezivanje musica od jelenske dlake je vestina indijanskih plemena stara vekovima, medutim popularnost je postigla tek posto je Gapen vezao Muddler Minnow. Musica postaje poznata od kako ju je u knjizi The Practical Fly Fisherman (1953) opisao Al McClane, cuveni musicar tog vremena.
U originalnoj verziji ona se vezivala od sledecih komponenti:
Udica: za strimere 3x duga, obicno Mustad 9672, velicina 4-10
Telo: zlatna lameta
Krila: dva snopica dlake iz repa jelena (prvo beli, a preko njega smedi), preko dlake dva simetricna isecka sa krilnih pera bronzaste curke
Glava: zimska dlaka jelena, osisana u okruglu glavicu
Uspeh ove neuobicajene musice u ribolovu doveo je do stvaranja velikog broja njenih verzija. Prvu poznatu verziju je uoblicino profesionalni vezac musica i nadaleko cuveni musicar Dan Bailey (poznat pod nadimkom „Carobnjak sa zapada“). Ta verzija ima vecu i izrazeniju glavu od jelenske dlake i rep od istog materijala od koga su vezana krila. Ona je postala toliko popularna da se danas najcesce naziva originalnom. Tokom nesto vise od dvadeset godina to je bila musica na koju je ulovljeno najvise krupnih pastrmki u SAD, a cuveni ribolovci-putnici, poput Al McClane-a, Joe Brooks-a i drugih, isprobali su je uspesno na svim meridijanima i rasirili njenu slavu. 
Elk Hair Caddis
Pocetkom sedamdesetih Muddler stize do Velike Britanije gde izaziva pravu pomamu - gotovo na svaku postojecu musicu dodavana je glava od jelenske dlake, cime je automatski nastajala nova verzija musice. Vecina tih musica nije prezivela test vremena, ali neke jesu i do danas se uspesno koriste, kao na primer Texas Rose Muddler.
G&H Sedge
Treba imati u vidu da je Muddler uveo dve inovacije u vezivanje musica: 1. koriscenje zimske dlake jelena (srna i drugih srodnih zivotinja), 2. sisanje te dlake da bi se dobili razliciti oblici, po zelji vezaca. Zbog toga je od ove musice nastalo vise grupa novih musica, od kojih su neke danas zastupljene u skoro svakoj musicarskoj kutiji, na rekama sirom sveta. Ako je rec o upotrebu jelenske dlake, postoji ogroman broj musica koje koriste taj materijal, najcesce za krila. Jelenska zimska dlaka ima unutrasnjost koja izgleda kao neki prirodni policelon i u njemu sicusne celije sa vazduhom, ciji je smisao u boljoj termickoj izolaciji, odnosno zastiti zivotinje od zime. Struktura dlake omogucuje joj da dobro pliva, kao i da se na specifican nacin „rascvetava“ na udici, cime postaje moguce pravljenje raznih oblika, kao sto je glava Muddler Minnow-a. Mali problem je da plivajuca dlaka bas nije najbolji materijal za vlazne musice i strimere, ali taj problem se lako resava otezavanjem. Mnogo je musica kod kojih se jelenska dlaka koristi samo kao materijal za krila. Pomenucemo samo najcuvenije primere takvih musica. Kao prvo, to je Elk Hair Caddis, poznatog musicara Al Troth-a. Ta musica se vec godinama drzi na prvom mestu najprodavanijih suvih musica, ne samo u SAD vec i u drugim zemljama. Razlog je jednostavan, musica odlicno pliva, trajna je i predstavlja odlicnu imitaciju citavog niza insekata. Popularna je i kod nas, tako da su cak i neke ribe iz „Lige Rekorda“ ulovljene na nju.
Drugi primer odnosi se na imitacije jednodnevki. To je citav niz imitacija kod kojih su uspravna krila vezana od jelenske dlake kao sto su Haystack (autor F. Betters), Comparadun (Caucci i Nastasi) i Sparkle Dun (C. Mathews). Druga grupa „naslednika" Muddler Minnow-a su musice kod kojih se vezuje i karakteristicna glavica od jelenske dlake. Jos sezdesetih pojavile su se dve musice ciji autor je bio Ed Shenk, uspesni musicar na bogatim krecnjackim rekama Pensilvanije. To su Letort Cricket i Letort Hopper (imitacije popca i skakavca sa reke Letort). To su vrlo pojednostavljene verzije originalnog Muddler-a koje se prave samo od vunenog tela i jelenske dlake, koja istovremeno sluzi kao krilo i kao materijal za glavicu. Jednostavnost ovih musica ne treba da prevari. One su odlicne i na njih su prevarene mnoge krupne pastrmke. Posle ovih prvih pokusaja, usledile su daleko kompleksnije imitacije skakavaca koje su se oslanjale na Muddler - tradiciju. Tesko bi bilo sve nabrojati ali se dve musice legendarnog Dave Whitlock-a ne mogu zaobici: to su Daves Hopper i Whit Hopper. Iako su danas sve rasirenije imitacije od raznih sintetickih materijala (sunderi, pene), ove musice su i dalje veoma popularne...
Datum kreiranja : 28/01/2006 @ 20:14
Poslednja izmena : 24/09/2008 @ 14:07
Sekcija : Mušičarenje
Strana učitana 3329 puta
Print preview
Štampaj tekst
Posalji ovaj clanak svom prijatelju
|